Gospodarska diplomacija

Diplomacija u službi gospodarstva

OPĆE CARINSKE POVLASTICE 

Opće carinske povlastice (Generalised System of Preferences-GSP) sustav su kojim razvijene zemlje jednostrano odobravaju carinske povlastice zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama. Utemeljen je 1968. godine UNCTAD Rezolucijom broj 21. Ciljevi općih carinskih povlastica su jačanje gospodarstava zemalja u razvoju i najnerazvijenijih zemalja kroz povećanje njihovog izvoza, promociju njihove industrijalizacije i ubrzanje njihovog gospodarskog razvoja. Danas u svijetu Europska unija i 10 zemalja odobravaju opće carinske povlastice i to: Australija, Bjelorusija, Japan, Kanada, Novi Zeland, Norveška, Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države, Švicarska i Turska.

OPĆE CARINSKE POVLASTICE EUROPSKE UNIJE

Opće carinske povlastice Europske unije je sustav kojim Europska unija jednostrano dodjeljuje trgovinske povlastice zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama od 1971. kao jedna od mjera trgovinske politike Europske unije koja omogućava snižavanje carinaa zemljama u razvoju ili ukidanje carina najnerazvijenijim zemljama prilikom uvoza u Europsku uniju.

Od 1. siječnja 2014. opće carinske povlastice Europske unije uređene su Uredbom broj 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. godine o primjeni općih carinskih povlastica i opoziva Uredbe Vijeća broj 732/2008 Uredba 978/2012.

 Opće carinske povlastice EU provode se kroz tri sustava povlastica: opći dogovor, posebni poticajni aranžmani za održivi razvoj i kvalitetno upravljanje (GSP+) i poseban dogovor za najnerazvijenije zemlje.

  1. Opći dogovor

Obuhvaća 18 zemalja s manjim dohotkom sukladno klasifikaciji Svjetske banke:
Republika Kongo, Côte d'Ivoire, Kukovi otoci, Gana, Indonezija, Indija, Kenija, Nigerija, Nauru, Niue, Sirijska Arapska Republika, Savezne Države Mikronezija, Svazi, Šri Lanka, Tadžikistan, Ukrajina, Uzbekistan i Vijetnam.

DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA

Za osjetljive proizvode (označeni oznakom „O“):

  • Carina je manja 3,5%
  • Za tekstil i tekstilne proizvode (poglavlje 50-63) sniženje iznosi 20% ad valorem carine
  • Za pojedine proizvode ad valorem carina je smanjena za 30%
  • Ukoliko se za proizvod primjenjuje i ad valorem i posebna carina, posebne carine se neće smanjivati već samo ad valorem carina

Za neosjetljive proizvode (označeni oznakom „N“): osim za poljoprivredne proizvode, ukidaju se carine.

  1. Posebni poticajni aranžmani za održivi razvoj i kvalitetno upravljanje (GSP+)

Obuhvaća 8 zemalja: Armenija, Bolivija, Filipini, Kirgistan, Mongolija, Paragvaj, Pakistan, Zelenortska Republika.

DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA

  • Carine su ukinute za proizvode navedene u Dodatku IX Uredbe
  • Ukoliko se za proizvod primjenjuje i ad valorem i specifična carina, specifična carina se neće ukidati već samo ad valorem carina
  • Specifična carina za proizvod iz tarifnog broja 17041090 ograničena je na 16% carinske vrijednosti
  1. Poseban dogovor za najnerazvijenije zemlje (EBA – Everything But Arms)

Obuhvaća 49 najnerazvijenijih zemalja: Afganistan, Angola, Bangladeš, Burkina Faso, Burundi, Benin, Butan, DR Kongo, Srednjoafrička Republika, Džibuti, Eritreja, Etiopija, Gambija, Gvineja, Ekvatorska Gvineja, Gvineja-Bisau, Haiti, Kambodža, Kiribati, Komori, Laos, Liberija, Lesoto, Madagaskar, Mali, Mianmar/Burma, Mauritanija, Malavi, Mozambik, Niger, Nepal, Ruanda, Solomonski otoci, Sudan, Sijera Leone, Senegal, Somalija, Južni Sudan, Sveti Toma i Princip, Čad, Togo, Timor Leste, Tuvalu, Tanzanija, Uganda, Vanuatu, Samoa, Jemen, Zambija.

DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA

  • Carine se ukidaju u cijelosti za sve proizvode od 1-97 Carinske tarife osim za proizvode iz poglavlja 93 (oružje)
  • Od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015. uvoz proizvoda iz tarifnog broja 1701 nalazi se na uvoznim dozvolama
     

OPOZIV TARIFNIH PREFERENCIJA ZA POJEDINE PROIZVODE

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/330 od 8. ožujka 2016. o suspenziji carinskih povlastica za određene zemlje korisnice GSP-a navedeni su proizvodi koji će biti izuzeti od općih carinskih povlastica  od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. godine  Provedbena Uredba br. 2016/330 i odnosi se na sljedeće zemlje i proizvode:

Indija: izuzimaju se proizvodi: S-5 - mineralni proizvodi; S-6a - proizvodi kemijske industrije; S-11a - tekstil, S-14 - biseri i plemenite kovine, S-15a - željezo, čelik i proizvodi od željeza i čelika, S-15b - obične kovine, proizvodi o običnih kovina i S-17b - putnička vozila, bicikli, avioni, brodovi i njihovi dijelovi.

Indonezija: izuzimaju se proizvodi: S-1a -žive životinje i životinjski proizvodi osim riba i S-3 - biljna i životinjska ulja.

Kenija: izuzimaju se proizvodi S-2a – žive biljke i proizvodi cvjećarstva

Ukrajina: Izuzimaju se proizvodi S-17a - željeznička i tramvajska vozila i proizvodi i S-3 – ulja životinjskog i biljnog podrijetla.

Izuzimanje zemalja i pojedinih proizvoda iz općih carinskih povlastica

Povlašteni dogovori općih carinskih povlastica mogu se opozvati za pojedine zemlje iz sljedećih razloga:

  • Ukoliko se utvrdi kršenje načela predviđenih konvencijama navedenim u Prilogu VIII Uredbe
    /27 Konvencija – 15 - temeljna ljudska i radna prava iz konvencija UN-a/ILO-a; 12 – Konvencije o zaštiti okoliša i načelima upravljanja/
  • Ukoliko se radi o robi koja je proizvod rada u zatvorskom sustavu
  • Ukoliko se radi o ozbiljnim nedostacima u carinskoj kontroli
  • Ukoliko se utvrdi primjena nepravedne trgovinske prakse
  • Ukoliko se krše ciljevi usvojeni od strane regionalnih ribarskih organizacija odnosno koje se odnose na očuvanje i upravljanje resursima ribarstva

Temeljem Uredbe Vijeća 1933/2006 Bjelorusija je izuzeta iz općih carinskih povlastica od 2007.

Zaštitne mjere

Ukoliko neki proizvod iz zemlje korisnice općih carinskih povlastica uzrokuje štetu ili prijeti uzrokovanjem ozbiljne štete proizvođačima iz Unije previđena je mogućnost uvođenja zaštitnih mjera.

 Pravila o podrijetlu robe

Pravila o podrijetlu robe propisana su Uredbom Komisije br. 2454/1993  i Uredbom Komisije broj 1063/2010. Navedenim Uredbama propisana je mogućnost korištenja sustava kumulacije podrijetla proizvoda između pojedinih zemalja kako bi proizvod imao preferencijalno podrijetlo za uvoz u Europsku uniju, te su omogućene četiri vrste kumulacije podrijetla između pojedinih zemalja:

  1. Dvostrana kumulacija: Omogućuje da se proizvodi podrijetlom iz EU, a koji se ugrađuju u gotov proizvod u zemlji korisnici smatraju proizvodom s podrijetlom
  2. Kumulacija s Norveškom, Švicarskom i Turskom: Omogućuje da se proizvodi podrijetlom iz Norveške, Švicarske i Turske, a koji se ugrađuju u gotov proizvod u zemlji korisnici smatraju proizvodom s podrijetlom
  3. Proširena kumulacija: Omogućuje se uporaba materijala između pojedinih zemalja i EU u zemlji korisnici koja se ne primjenjuje na poljoprivredno-prehrambene proizvode
  4. Regionalna kumulacija: Omogućuje se kumuliranje podrijetla robe između četiri grupe zemalja:
  1. Brunej, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mianmar, Filipini, Vijetnam
  2. Bolivija, Kolumbija, Kostarika, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva, Panama, Peru, Venezuela
  3. Bangladeš, Butan, Indija, Nepal, Pakistan, Šri Lanka
  4. Argentina, Brazil, Paragvaj, Urugvaj       
 

Smatra se da su proizvodi s podrijetlom iz zemlje korisnice ukoliko je proizvod stekao podrijetlo sukladno definiciji pojma „proizvoda s podrijetlom“ kako je navedeno u „ Vodiču za pravila o podrijetlu i to na sljedeći način:

  • Ako su dobiveni u cijelosti;
  • Ako su dobiveni u zemlji korisnici, a sadrže materijale koji nisu dobiveni u cijelosti, pod uvjetom da su odnosni materijali podvrgnuti dostatnoj preradi ili obradi;
  • Proizvod zemlje korisnice u EU ne smije biti izmijenjen, preoblikovan ili podvrgnut postupcima osim postupaka potrebnih za očuvanje u dobrom stanju;
  • Skladištenje proizvoda i dijeljenje pošiljaka mora biti pod odgovornošću izvoznika i proizvod mora biti pod carinskim nadzorom u državi;
  • Postupci za izradu gotovog proizvoda moraju biti dostatni za stjecanje statusa s podrijetlom, odnosno postupak izrade proizvoda s podrijetlom ne smije biti jednostavan (npr. rastavljanje i sastavljanje proizvoda, čišćenje, pranje, i sl.).

Ostali uvjeti za korištenje općih carinskih povlastica

  • Roba mora biti podrijetlom iz zemlje korisnice
  • Robu mora pratiti odgovarajući dokaz o podrijetlu

Od 01. siječnja 2017. primjenjuje se Sustav registriranih izvoznika za uvoz proizvoda iz zemalja korisnica općih carinskih povlastica, te je Ministarstvo financija – Carinska uprava izradilo Pojašnjenje o primjeni Sustava registriranih izvoznika.

Odbor za opće carinske povlastice

Odbor predstavljaju predstavnici država članica kojom predsjeda Europska komisija. Odbor ima savjetodavnu ulogu, te sudjeluje u izradi propisa vezanih uz opće carinske povlastice. Europska komisija usvaja prijedloge Vijeća temeljem kvalificirane većine glasova država članica EU.

Radi lakšeg upoznavanja zainteresiranih gospodarskih subjekata sa statusom roba u okviru općih carinskih povlastica upućujemo na web stranicu EU – integrirana tarifa EU -TARIC.